Povijest pasmine
Povijest pasmine
|
 |
|---|
Najraniji zapis o francuskom ovčarskom psu, pronađen je u rukopisu koji datira iz vremena renesanse i to iz 1578. godine.
1809. godine svećenik Rozier u „Poljoprivrednom vodiču“ napisao je pravila i upute za korištenje pasa za ispašu stada. U tom vodiču, navedena su dva psa, dugodlaki pastirski pas ( misli se na Berger de Brie) a drugi je – još snažniji pas čuvar, koji brani stada od vukova, kratkodlaki ( Berger de Beauce)
1863. godine, na prvoj izložbi pasa u Parizu, predstavljen je beauceron po prvi put. Tek je godine 1896. pod utjecajem Pierre Megnim dodijeljen standard dvojici francuskih ovčara: dugodlakom Berger de Brie i kratkodlakom Berger de Beauce.
1897. organiziran je prvi klub ovčarskih pasa u Francuskoj. 1911. izdvojen je iz krovnog kluba, klub Les Amis du Beauceron, koji do današnjeg dana strogo provodi standarde pasmine.
Krajem 60 –ih godina beauceron je popularnost počeo stjecati i van granica matične zemlje, a klubovi ove predivne pasmine dostupni su u mnogim zemljama Europe i Amerike.
Privlači mnogo pažnje zbog svog izgleda i temperamenta. Francuzi ih nazivaju kraljevi ovčara i plemićki pastirci.
Francuska spisateljica Colette bila je veliki ljubitelj ove pasmine. Pisala je o njima: „....oni su ljubazni, zaigrani, divni s djecom, apsolutno i duboko povezani sa svojim gospodarom. Ali u isto vrijeme ima nešto tajanstveno kod beaucerona. Oni su kao neki ljudi koji ne govore mnogo, ali su snažno prisutni. Imaju dimenziju i dubinu, koju nisam nikad našla u drugim psima.“
Francuska u svojoj povijesti, ima registrirano manje od 80.000 beaucerona. Takav mali broj jedinki može se pripisati izuzetno visokoj zahtjevnosti ove radne pasmine.
Prvenstveno im je namjena čuvari ovaca i goveda, ali beauceroni su danas korišteni za potrebe vojske i policije, kao potražni i psi spasioci, pomoć hendikepiranim osobama, zatim u sportovima kao šta su agility, cani cross, Schutzhund i naravno, kao obiteljski prijatelj i pratilac.
Standard pasmine
FCI-Standard N° 44 / 09.11.2006 / GB
BEAUCE SHEEP DOG („BEAUCERON“, „RED-STOCKING“) (Berger de Beauce)
PORIJEKLO: Francuska.
DATUM OBJAVE VAŽECEG STANDARDA : 25.10.2006.
KORIŠTENJE : Ovčarski pas i pas čuvar.
KLASIFIKACIJA F.C.I.: Grupa 1, ovčarski psi i čuvari stoke (osim švicarskih cuvara stoke). Sekcija 1, ovčarski psi. Sa radnim ispitom.
KRATKI SAŽETAK POVIJESTI: „Beauce Dog“, „Beauceron“ i „Bas Rouges “ su imena koja su odabrana krajem 19. stoljeća i dodijeljena tim starim francuskim ovčarskim psima nizine, svi istog tipa sa glatkom dlakom na glavi, i grubom i kratkom dlakom po tijelu i normalno kupiranim ušima. Tijelo je imalo svijetlo smede oznake, zamjetne na sve četiri noge, što je navelo uzgajivače onog vremena da im daju ime „Bas Rouges “. Dlaka je uobičajeno bila crna s paleži, ali bilo je i sivih pasa, potpuno crnih ili čak potpuno smeđih. Ti psi su se uzgajali i selektirali zbog svojih sklonosti za vođenje i čuvanje stada ovaca.
OPCA OBILJEŽJA: Boseron je velik, kompaktan, izdržljiv, snažan, dobro graden i mišićav pas, ali uravnotežen.
PROPORCIJE: Srednjih je proporcija. Dužina tijela od ramena do stražnjice trebala bi biti malo veća od visine u grebenu. Glava je duga: 2/5 visine u grebenu. Visina i širina glave je malo manja od polovice njezine ukupne dužine. Lubanja i njuška su jednake dužine.
TEMPERAMENT: Izravan pristup i samouvjerenost. Izraz je iskren, nikad nije bojažljiv ili zabrinut. Karakter boserona bi tebao biti nježan i neustašiv.
GLAVA: Glava je dobro isklesana sa harmonicnim linijama. Gledana iz profila, gornje linije lubanje i njuške leže u približno paralelnim ravninama.
LUBANJSKI DIO: Lubanja: Ravna ili blago zaokružena od jedne strane na drugu. Na vrhu lubanje vidi se koštana izraslina. Stop: je blago izražen i jednako je udaljen od zatiljka do vrha njuške.
PODRUCJE LICA: Nos: proporcionalan s njuškom, dobro razvijen, nikad podijeljen i uvijek je crn. Njuška: nije ni uska, ni šiljata. Usne: čvrste i uvijek dobro pigmentirane. Gornja usna bi trebala preklapati donju, bez labave kože. Na spoju gornje i donje usne trebala bi biti naznaka neznatne kesice koja mora biti čvrsta. Zubalo: snažni zubi sa škarastim ugrizom. Oči: vodoravne, blagog ovalnog oblika. Šarenica bi trebala biti tamno smeda i ni u kom slucaju svjetlija od boje tamnog lješnjaka, čak ni kad je palež svijetlije boje. Kod harlekina dozvoljeno je nešto svijetlije oko. Uši: Visoko su postavljene. Uši su polu dignute ili spuštene. Ne smiju biti priljubljene uz obraze. Ravne su i dosta kratke. Dužina uha trebala bi biti pola dužine glave.
VRAT: mišičav, dobre dužine, harmonično stopljen s ramenima.
TIJELO: Gornja linija: leđa su ravna. Slabinski dio je kratak, širok i jako mišićav. Sapi su samo blago zaobljene. Greben: dobro vidljiv. Prsa: opseg oko prsa je veći za više od 1/5 od visine u grebenu. Prsa su dobro spuštena do točke lakta. Duboka su i dugačka.
REP: Cijeli, nosi nisko, doseže barem do skočnog zgloba, bez devijacija, formirajući malu kuku u obliku slova „J“. Kada je u akciji, rep može biti nošen više, kao produžetak gornje linije.
UDOVI:
PREDNJE NOGE: Ravne ako se promatraju od naprijed ili iz profila. Rame: zakrivljeno i umjereno dugačko. Podlaktica: mišićava. Šape: velike, okrugle, kompaktne. Nokti su uvijek crni. Jastučići su tvrdi, ali elastični.
STRAŽNJE NOGE: Ravne kada se gledaju iz profila ili straga. Bedra: široka i mišićava. Skočni zgobovi: znatni, ne pre blizu zemlji, na visini od otprilike ¼ visine grebena, formirajući dobro otvoren kut sa bedrom. Metatarzus: okomit, malo iza stražnjice. Šape: velike, okrugle, kompaktne. Čaporci: tradicionalno, ovčari su jako povezani sa očuvanjem duplih čaporaka. Čaporke formiraju dobro odvojena dva palca s noktima, a smješteni su blizu šape.
KRETANJE: Mekano i slobodno. Udovi se dobro miču u liniji. Boseroni bi trebali imati dugacak kas, dugog koraka.
DLAČNI POKROV:
DLAKA: Glatka na glavi, kratka, gusta, čvrsta i priljubljena uz tijelo, duga 3 – 4 cm. Na stražnjici i donjem dijelu repa nalaze se obavezno blage resice. Podlaka je kratka, nježna, gusta i pahuljasta, poželjnija mišje siva, jako priljubljena i ne može se vidjeti preko gornje dlake.
BOJA: a) Crna s paležom: „red stockings“. Crna je čista crna, a palež, boje crvene vjeverice. Palež se nalazi: točke iznad očiju; na obje strane njuške, te postepeno nestaju na obrazima, nikad se ne nalaze ispod ušiju; na prsima, poželjne su dvije tocke; ispod vrata; ispod repa; na nogama, nestaje prema gore, ni u kom slučaju ne prekriva više od 1/3 noge, i dopire malo više s nutarnje strane. b) Harlekin: sivi, crni s paležom, dlačni pokrivač je crni i sivi u jednakim omjerima, točke su dobro rasporedene, no ponekad dominira crna boja. Crvene oznake su jednake kao i kod cnih s paležom.
Tolerira se slabo vidljiva bijela točka na prsima.
VELIČINA: Visina u grebenu: Mužjaci: od 65 – 70 cm. Ženke: od 61 – 68 cm.
GREŠKE: Bilo koje odstupanje od gore navedenog bi se trebalo smatrati greškom i važnost koja bi se pridavala toj grešci trebala bi biti u skladu sa stvarnim stupnjem te greške.
ELIMINACIJSKE GREŠKE: Agresivnost ili pretjerana plahost; Veličina van standardnih ograničenja; Prelagan kostur; Presvijetle oči; Podijeljen nos, bilo koja druga boja nosa osim crne, sa nepigmentiranim područjima; Predgriz ili podgriz, nedostatak 3 ili više zubi; Prirodno nosi dignuta i čvrst uha; Stražnje šape su previše okrenute prema van; Jedan čaporak ili nedostatak čaporka na stražnjim nogama; Skraćeni rep ili rep koji nosi iznad leda; Odsupanje dlake po boji i kvaliteti od standarda; Potpun nedostatak crvenih oznaka; Jasna, vidljiva bijela točka na prsima; Za harlekina previše sive, crna na jednoj, a siva na drugoj strani, glava potpuno siva.
Pas koji jasno pokazuje fizicke nepravilnost ili abnormalno ponašanje trebao bi biti diskvalificiran.
Mužjaci bi trebali imati dva normalna testisa kompletno spuštena u skrotum
